Život je maskenbal svatko se krije
ako u sebe siguran nije
život je maskenbal ljudi su krivi
sa tuđom maskom lakše se živi !

O maskama:

Znam da svi nosimo maske (lažna lica) da bi prekrili svoje slabosti. Masku stavljamo i kada se želimo zaštititi od boli. Ispod maske nosimo sve one negativne emocije iz prošlosti, a ukoliko predugo živimo pod maskom ona preuzima naš život i mi ustvari živimo u iluziji. U trenutku kada shvatimo da bi bilo dobro odbaciti masku i postati iskren prema sebi, shvaćamo da smo previše energije trošili kako bi tu masku uopće izradili. Nošenje maske odražava se na naš svakodnevi život, ali kad maska pada puno toga se i mijenja. Neki ljudi izlaze iz života, novi ulaze, međutim, po meni, život postaje interesantniji jer sve radimo spontano i sa lakoćom bez prevelikih razmišljanja što će drugi reći.

O dvoličnosti:

Jedan od opisa dvoličnosti koji mi se dopao: „Dvoličnost je ljudska osobina, kada govorimo da se držimo određenih vjerovanja, vrlina, stavova, standarda, ali ih djelovanjem sustavno kršimo. Znači, jedno mislimo, a drugo radimo. Kada bi zaista izrekli svoj pravi cilj osim pozitivne slike o nama kao divnima i krasnima možemo izgubiti ljubav, vlast, moć, poštovanje…“

Meni se više puta desilo da u potpunosti vjerujem ljudima, a nakon nekog vremena shvatim da te osobe nose masku ili čak više njih. Vjerojatno ste već vidjeli scenarije i u privatnom i u poslovnom životu kada se netko želi prikazati u boljem svjetlu nego što stvarno izgleda, navuče masku i misli da vlada „pozornicom“, da stvarno – vlada ali na kratko, jer dođe i vrijeme kad maska mora pasti i pravo lice se otkrije. Koliko puta su vas takve osobe sredile ?!?! (ipak je ovo javan blog, pa moram paziti kako se izražavam 🙂 ). Sve bi bilo puno jednostavnije da nema te borbe: ja sam bolja, ja sam pametnija, ja to mogu a ti ne …. Po meni, takve su osobe vrlo nesigurne u sebe, takve osobe žele biti u centru pažnje, njihov svaki pokret mora biti objavljen (pogotovo danas u vrijeme FBa). U svakodnevnom životu takve osobe će ti sa smiješkom na licu prilaziti, davati komplimente, moliti te „ko Boga“ ili zahvaljivati ti sa „joj srce si“, ali čim im okreneš leđa jedva će dočekati da pronađu gdje si pogriješio te se pobrinuti da to svi saznaju. Ili kada ti kažu, ne brini možeš mi s povjerenjem reći o čemu se radi, neću dalje nikom – majke mi ! – ma da ?!?! – sutra već zna „cijelo selo“ ili firma ili baš onaj od koga si htio sakriti istinu. Ufff grrr što ne bi bilo bolje da smo svi otvoreni i da smo ono što jesmo, bez nekakvih pretvaranja, uvijanja i uvlačenja u „tur“. Nismo svi rođeni sa „ronilačkim odijelom“ :-p

Manipulatori su samo takvi, ne osjećaju grižnju savjesti, lažu vam drito u lice bez obzira na posljedice.

Znam da nitko od nas neće priznati, da ja sam dvoličan – radije ćemo to prikrpati na nečiji tuđi sako. Iskreno, ja za sebe mogu reći da sam koristila se dvoličnošću kada je trebalo doći do novog posla (pa tko se ne bi nahvalio ako je cilj zaposliti se). Isto tako, kada treba dobiti ili otkazati za svog nadređenog nešto, sigurno neću reći istinu već moram slagati. No to su male „bijele“ laži zbog kojih te nitko neće mrziti.

Obzirom da sam se opekla nebrojeno puta radi vjerovanja ljudima, mislim da je krajnje vrijeme za skidanje „pink“ naočala i preobrazbu u osobu koja voli „small talk“ bez otkrivanja planova ili suosjećanja za druge (barem poslovno), s tim da se naravno nikom ne naudi.

Kada radiš nešto što voliš i kada ti je potrebna potpora najbližih, ne trebaju ti osobe koje će u svakoj tvojoj ideji naći mane kojima će poljuljati tvoje povjerenje i nadu u uspjeh. Osobno kada mi netko od mojih prijatelja kaže da ima ideju, pa makar mislim da ta ideja ima puno mana, pokušat ću mu/joj pomoći kako bi shvatio gdje griješi te poboljšao uspjeh, ali nikako mu neću reći – gle ideja ti je kao cjedilo, bolje je odbaci.

Tražeći po netu dodatnu inspiraciju za ovu temu naišla sam i na priču (ne sjećam se više na kojem portalu) o osobi koja je bez imalo srama tražila uslugu od svog prijatelja da joj pomogne kod jednog poznatog dizajnera. Prijatelj bi osobi bez problema pomogao, ali dizajner je gay, a osoba je noć prije pred prijateljem na sva usta omalovažavala homoseksualce. (Iskreno ni ja joj ne bi pomogla !)

Ponekad ta dvoličnost, pogotovo na poslu, potaknuta nekim višim ciljevima dvolične osobe prerasta i u mobing….no to je već priča za neku novu temu.

Zato najviše volim dječju iskrenost – što im je na srcu, to je na jeziku – baš ih briga što će odrasli si misliti, oni vam iskreno kažu sve !

Našla sam nekoliko citata o dvoličnosti na netu pa da ih podijelim sa vama:

• Ljudi te ne mrze zbog tvojih slabosti, mrze te zbog tvoje snage – Woody Allen
• Nikada nećeš stići na željenu destinaciju ako ćeš putem zastajkivati i bacati kamenje na svakog psa koji laje. – Winston Churchill
• Čovjek uvijek može navući masku na lice, a u sebi ostati onaj koji je bio. Ali što ako maska sraste s licem? S vremenom ti postane sve teže igrati dvostruku igru, pa počneš sam sebe uvjeravati da doista i misliš to što govoriš, kako bi u vlastitim očima ostao čist. Ukratko, mozak ti se okameni.” – Ivo Brešan
• Neće političari reći da žele vlast, moć i novac, nego sve čine za dobrobit države i naroda.
• Neće netko tko se vjenča radi novaca reći da je novac motiv, nego, naravno “čista” ljubav.
• Korporacije koje nude svoje neograničene usluge, a neograničenost prestaje vašim potpisivanjem ugovora.
• Svi koji nude proizvode i usluge će reći da imaju vrhunsku kvalitetu.
• Poduzetnici koji se u vanjskom svijetu prikazuju vještim i sposobnim, a posao im počiva na kreditima dobivenim zahvaljujući vezama i poznanstvima.